“Čovjek sve proživljava prvi put i bez priprema. Kao glumac koji igra predstavu bez ikakve probe. Pa koliko onda vrijedi život ako je prva proba života već život sam? Život je zato uvijek sličan skici.”

“Živi ništa ne znaju. Poučite me, mrtvi, kako se može umrijeti bez straha, ili bar bez užasa. Jer, smrt je besmisao, kao i život.”

“U meni je već mnogo vatre. Ono što mi je potrebno je mnaslačak u proljeće. Jarko žuta boja ponovnog rađanja, a n euništenja. Obećanje da se život može nastaviti, bez obzira koliko teški bili naši gubitci. Da opet može biti lijep.”

“Voleo bih da je život kao bankarstvo', rekao sam. 'Ne mislim doslovno. Ima tu vrlo komplikovanih stvari. Ali, na kraju sve shvatiš ako se samo potrudiš. Ili uvek postoji negde neko ko se razume, pa makar i naknadno, kad je već kasno. Nevolja sa životom, kako se meni čini, jeste da može već za sve da bude kasno, a da ti ipak i dalje ništa ne shvataš.”

“Mjesečina je ledena i kao da je zaudarala na sumpor, cvijeće je mirisalo prejako, razdražujuće, počupati bi ga trebalo, pogaziti nogama, da ostane samo čkalj i pusta ledina, da ostane gola ljudska misao, bez slika, bez mirisa, bez veze sa stvarima oko nas. Silom okovati život, da ne buja zlo. Urazumi me, Bože.”

“Čovjek, znači nije došao na ovaj svijet da bi provodio prijatan i lijep život i odavao se zadovoljstvu i udobnosti, nego je ovdje došao kako bi, trgujući ogromnim kapitalom koji mu je pri ruci, a to je njegov život, zaradio sreću vječnog i trajnog življenja.”