“Ljudsko vrijeme se ne okreće u krugu, već juri po pravoj liniji naprijed. To je razlog zašto čovjek ne može biti sretan, jer je sreća čežnja za ponavljanjem.”

“Velika, najveća sreća ne da se opisati kao velika nesreća. Za pravu sreću čovjek nema riječi, jer je riječ dijete muke i nevolje.”

“Znam da noć nije isto što i dan:da su stvari različite,da se ono što čovjek osjeća noću,danju ne može objasniti,jer tada to ne postoji,a za osamljene ljude,kad njihova osamljenost jednom uzme maha,noć može biti vrijeme užasa.”

“Molitveni jezik jedini je jezik u kojem nema jezičnih zabrana. Kako je već rečeno, on je obuhvatniji od jezika vjere koja je sigurna u samu sebe. U jeziku molitve može se naime reći i to da se ne može vjerovati.”

“Oborio sam pogled. Nikad čovjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo što je prošlo. Ali zašto se budi kad mi je najmanje potrebno? Nije ona važna, ta daleka, sjećanje na nju zamjenjuje skrivenu misao da je sve moglo biti drukčije, pa i ovo što me boli. Odlazi, sjenko, ništa nije moglo biti drukčije, i našlo bi se nešto drugo da boli. Ne može biti drukčije pa da bude bolje u ljudskom životu.”

“Kad god se nasmiješiš, radost se oko tebe širi poput kolobara u bari, i kad god si tužan, nitko nigdje ne može biti stvarno sretan. A isto ti je tako i sa znanjem, jer kad god naučiš nešto novo, čitav svijet postaje mnogo bogatiji.”