“Postoji jezik, mislim da se zove Meskalero, u kojem se glagoli nikad ne menjaju po vremenima. U tom jeziku ne postoji ni proslo ni buduce vreme. Razmisljam... ako bismo naucili taj jezik, mogli bismo da zivimo duze...”

“Postoji jedan jezik, kaže M-L, mislim da se zove MESKALERO, u kojem se glagoli nikad ne menjaju po vremenima. U tom jeziku ne postoji ni prošlo ni buduće vreme. Pa? rekao sam. Shvataš, ako bi smo naučili taj jezik, mogli bismo da živimo duže. . .”

“Molitveni jezik jedini je jezik u kojem nema jezičnih zabrana. Kako je već rečeno, on je obuhvatniji od jezika vjere koja je sigurna u samu sebe. U jeziku molitve može se naime reći i to da se ne može vjerovati.”

“Nije da mi je grad svejedan, ali je podjednak. Debelo crevo se ne razlikuje od ženskih trepavica.”

“Poceo sam da ceznem za zavicajem; za nekim toplim krevetom, ljudimakoje sam poznavao, za nekim mirnim ulicama, za nekim lukama u kojimaje voda ruzicasta sa zalaskom sunca, za nekim devojkama koje samostavio iza sebe, na brzinu, pakujuci se sebicno za put. Kako je tokurvinsko osecanje, ta ceznja! Ne nostalgija, ne patnja zbog togasto si nekud daleko otisao - to je bila ceznja u najcistijem obliku,uvek sanjas o necemu DRUGOM.”

“Sa jednom kartom mogu da se vozim ukrug, ali nikad neću moći da izađem napolje. Svejedno je, grad je isti i dole i gore.”

“Pravda, u stvari, i ne treba da nas previše zanima. Pravda nije ljudska stvar. Postoji pravda slijepih i krutih zakona, a osim nje možda i neka viša pravda, ali tu ja ne razumijem. Uvijek mi se činilo da na ovom svijetu živim izvan pravde. Pravda me se ne tiče. Pravda je nešto izvan mene i iznad mene. Kako god se uzme, nešto neljudsko. Nikad neću surađivati s tom odvratnom silom.”