“Važno je,možda,i to da znamoČovek je željan tek ako želiI ako sebe celoga damoTek tada i možemo biti celi.Saznaćemo-tek ako kažemoReči iskrene,istovatneI samo onda kad i mi tražimoMoći će neko i nas da sretne”

“Ako nisam kriv, onda su pogriješili, zatvorili su nedužna čovjeka. Ako me puste, priznaće svoju grešku, a to nije ni lako ni korisno. Niko pametan ne može od njih tražiti da rade protiv sebe. Zahtjev bi bio nestvaran, i smiješan. Onda ja moram biti kriv. A kako da me puste ako sam kriv? Razumiješ li? Ne treba da budemo suviše nepravedni. Svako polazi sa svoga stanovišta i smatramo da je u redu kad tako mi činimo, ali kad to oni čine, onda nam smeta. Priznaćeš da je to nedosljedno.”

“Ako služite dobru, morate biti spremni da će se zlo buniti. To je život. Utakmica dobra i zla, poštenja s nepoštenjem.”

“Suočavamo se s onima s kojima se moramo suočiti i doći će trenuci kad budemo morali djelovati za veće dobro, čak i ako postoji rizik za nas, ali ne trebamo nepotrebno izlagati život opasnosti. Imamo samo jedan život i možemo dati samo jedan život. Nema ništa divljenja vrijedno u tome da ga izgubimo kad je situacija beznadna.”

“Ipak smo svi mi tek obični ljudi, i jedino što je važno to je da li je netko dobar ili nije.”

“Svaki nered se opravdava ako teži da izađe iz sebe, možda se kroz ludilo može dospjeti do razuma koji neće biti onaj razum čiji je nedostatak ludilo.”