“Mi smo vremenom prožeti, a ono tek po nama ima svoj smisao.”

“Već osamnaest milijuna godina hodamo na stražnjim nogama a još smo četveronošci uglavnom svi I što to znači znati čitati i pisati kada pišemo već sigurno dulje od pedeset hiljada godina a svakih se stotinu godina rodi po jedan čovjek koji umije doista pisati a njega ne čita nitko”

“Filip se gubio u detaljima te nikako nije mogao da tim detaljima oko sebe udahne neki dublji smisao.”

“Neka oprosti gospodja Europa,ona nema spomenike kulture.Pleme Inka u Americi ima spomenike,Egipat ima prave spomenike kulture.Neka oprosti gospodja Europasamo Bosna ima spomenike.Stecke.Sta je stecak?Olicenje gorstaka Bosanca!Sta radi Bosanac na stecku?Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku!Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronasao stecak na kome Bosanac kleci ili moli.Na kome je prikazan kao suzanj...”

“Dok je stvarnost iskljucivo jos samo djecja mjesecina, dok je ona topla iglasta lopta jeza, koji se mice po prasini mjesecine, dok je ona bijela kugla sise blazeno nasmijane zene, dok je ta fantasticna stvarnost, kojom smo okruzeni, jedna cjelina, prije takozvanog razumnog raskola jos neostecena, jos neizoblicena, jos sveudilj cista, svjeza, prvotna, djecja, od razumno razrezane stvarnosti stvarnija, sa fantasticnom stvarnoscu podudarnija, ona je u svakom slucaju istinitija od oljustene, izlizane i okrnjene stvarnosti, koja je usitnjena razumnim pojmovima kada covjek gleda stablo, a ne vidi sume.”

“Mi odjekujemo na zabilježene tuđe doživljaje odjekom svo­jih vlastitih uspomena!”

“Krotiteljica zvjeradi u crvenoj galoniranoj husarskoj atili gladila je debelu pospanu zmijurinu pod crvenkastom ispruganom platnenom perinom i čula se kiša kako klizi po zelenkastom jedru menažerije a negdje je pjevao jedan limeni žlijeb.”