“Ali što ćemo s Dvorcem u oblacima? Možda je on ipak važan." (...)"Neka ga vjetar nosi", odgovorila je Smisla."I sretan mu put", dodala je Mjera, "jer bez obzira koliko bio lijep, on je ipak samo zatvor.”

“Ali to je samo velika olovka", usprotivio se Uholaž i u nju kucnuo štapom za šetnju."To je istina", suglasio se Matemagičar, "ali kad se jednom naučiš njome služiti, onda nema kraja onom što možeš učiniti.”

“...i dokle god je odgovor pravi, koga briga što je pitanje krivo?”

“Kad god se nasmiješiš, radost se oko tebe širi poput kolobara u bari, i kad god si tužan, nitko nigdje ne može biti stvarno sretan. A isto ti je tako i sa znanjem, jer kad god naučiš nešto novo, čitav svijet postaje mnogo bogatiji.”

“Tako kad nema baš ništa, uvijek imaš i više nego dovoljno. To je vrlo ekonomičan sistem.”

“U meni je već mnogo vatre. Ono što mi je potrebno je mnaslačak u proljeće. Jarko žuta boja ponovnog rađanja, a n euništenja. Obećanje da se život može nastaviti, bez obzira koliko teški bili naši gubitci. Da opet može biti lijep.”

“Ako je lutao, bilo je to zato, što za neke ljude uopšte nema pravog puta.Kad bi ga pitali, šta zapravo kani postati, davao bi različite odgovore, jer je običavao reći ( a bio je to već i napisao), da nosi u sebi mogućnosti za hiljadu načina života, zajedno s potajnom svesti, da su to zapravo same nemogućnosti.”