“Ali to je samo velika olovka", usprotivio se Uholaž i u nju kucnuo štapom za šetnju."To je istina", suglasio se Matemagičar, "ali kad se jednom naučiš njome služiti, onda nema kraja onom što možeš učiniti.”

“Kad god se nasmiješiš, radost se oko tebe širi poput kolobara u bari, i kad god si tužan, nitko nigdje ne može biti stvarno sretan. A isto ti je tako i sa znanjem, jer kad god naučiš nešto novo, čitav svijet postaje mnogo bogatiji.”

“Ali što ćemo s Dvorcem u oblacima? Možda je on ipak važan." (...)"Neka ga vjetar nosi", odgovorila je Smisla."I sretan mu put", dodala je Mjera, "jer bez obzira koliko bio lijep, on je ipak samo zatvor.”

“Ali zar u buci nema i dobrih zvukova?”

“Tako kad nema baš ništa, uvijek imaš i više nego dovoljno. To je vrlo ekonomičan sistem.”

“...i dokle god je odgovor pravi, koga briga što je pitanje krivo?”

“Odurna je životinjska priroda zvjeri u čovjeku, ali kad je ona u čistom obliku, onda je ti s visine svog duševnog života vidiš i prezireš, pa ili pao, ili se održao - ti ostaješ ono što si bio; ali kad se ta ista životinja krije pod tobože estetskim, poetskim ovojem i iziskuje da joj se pokloniš, onda sam nestaješ u njoj i, obožavajući životinju, ne razlikuješ više dobro od zla. Onda je to užasno.”