“Plači, plači koliko možeš. Suze su ponekad ljekovite.”

“...ponekad je jednostavnije ne razmišljati o stvarima koje ne možeš promijeniti...”

“Čovječe, sjeti se da si ravan onome pred kim se ponizuješ, i ne ponizuj se! Hodaj uspravno, ne plači pred tuđim vratima, jer iza tih vrata za tebe nema nikoga, pljusni i pljuni, ali se ne ponizuj.”

“Ponekad kada ne posjeduješ ama baš ništa, jedina stvar koje se možeš držati jeste ponos. Ali čak i obične riječi to ti mogu oduzeti.”

“Znaš kako su ljudi maleni, koliko siromašni, kako osamljeni, koliko osjetljivi, ranjivi i krhki. Znaš da ima suza i nitko ih ne može otrti. Znaš da ima veće žalosti od one u srcu koje nitko ne shvaća. Znaš: život je za neke ljude nepodnošljiva muka.Budi blag! Učini sve što god možeš da razumiješ ljude, da im pomogneš. Uđi u njihovo trpljenje, u njihovu napuštenost. Spusti se s brežuljka svoje samodostatnosti u dolinu gdje su ljudi sami i trpe, k ljudima koji nemaju ni zaštite ni sigurnosti. Ne budi krut, čak ni u prosudbi.”

“Samo mislim da su sprovodi vrlo slični smrti. Možeš imati želje i planove, ali na kraju ipak nemaš kontrolu ni nad čim.”