“Trebam ti toliko toga ispričati,a poteškoća se krije u tome što mi ponestaje vremena,ponestaje mi prostora,ova se knjižica sve više ispunjava,jednostavno i ne bi mogao imati dovoljno stranica,jutros sam još jednom,posljednji put,pogledom obuhvatio stan i posvuda su se vidjele samo pisane riječi ,ispunjavale su zidove i ogledala,ja sam već bio smotao i sagove da mogu pisati po podovima,pisao sam i po prozorima i po bocama vina koje smo dobili,ali ih nikada nismo pili,samo nosim kratke rukave,čak i kad je hladno,jer su mi i ruke također knjige.Ali previše je stvari koje treba izraziti.Žao mi je.”