“Samo, jadno li je prijateljstvo kad ostane kao sitan kusur krupne novčanice ljubavi...”

“Postoje akademske formalnosti koje se ne mogu zapostaviti, čak i kad je čovjek zauzet drugim stvarima, kao što je pokušaj da ostane živ.”

“Mjesečina je ledena i kao da je zaudarala na sumpor, cvijeće je mirisalo prejako, razdražujuće, počupati bi ga trebalo, pogaziti nogama, da ostane samo čkalj i pusta ledina, da ostane gola ljudska misao, bez slika, bez mirisa, bez veze sa stvarima oko nas. Silom okovati život, da ne buja zlo. Urazumi me, Bože.”

“Kako to izvodite?" rekao je. "Kako ja to izvodim? Je li to nekakva magija?"TO JE SVE, SAMO NIJE MAGIJA.”

“Prijateljstvo se ne bira, rekao je, ono biva, ko zna zbog čega, kao ljubav. A ništa ja nisam tebi poklonio, već sebi.”

“Istina? Istina je ono što ljudi mogu vjerovati, a ljudi opet vjeruju zato što im je to zbog nečeg potrebno. Kao i svaki drugi ljudski proizvod, i istina zadovoljava neke ljudske potrebe. Pa ako ljudi doista imaju potrebu za čudesima, oni će ih prihvatiti kao istine. Samo, to je pitanje: postoji li takva potreba?”