“Dobrodosao na mjesto gdje uvijek kazemo da je nebo plavo, cak i kad je sivo jer poznajemo boju iza oblaka.”

“Čak i kad je nebo prekriveno teškim oblacima, nije riječ o tomeda je Sunce nestalo. Sunce je još uvijek ondje, iza oblaka.”

“Sklupčam se u podnožju stubišta. To je mjesto gdje mačka sjedi kad hoće da se ljudi spotaknu preko nje. Uvijek sam htjela biti mačka. Topla i pripitomljena kad to želiš, divlja kad ne.”

“Sreća mora doći. Sunce na nebu skrivaju oblaci i javljaju olujama da i ljudi strepe, ali (...) sunce je tamo iza oblaka! Ono mora izaći na čistinu. Mora, samo čekaj i vjeruj da dolazi...”

“Već dugo se u meni miješa vrijeme i prostor, pa ne znam gdje sam, ni kad se to desilo što mislim. Ne postoje granice, kao u pustinji, kao na nebu, i sjećanja mirno prelaze, smještajući se ondje gdje im je zgodnije. Liče na oblake, svejedno im je gdje su, svejedno im je kad nastanu i kad nestanu. To mi ne smeta, čak je ugodno: ne osjećam potrebu da išta razrješavam.”

“Erikin je životni prostor mala soba u kojoj može raditi što želi. Nitko je u tomu ne sprečava, njena je soba isključivo njena. Sve ostale prostorije u stanu majčino su carstvo, budući da kućanica, koja o svemu vodi brigu, mora raditi po kući, dok Erika uživa plodove njena rada. Erika kod kuće nikada nije morala rintati, jer bi sredstva za čišćenje mogla nagristi njene prste pijanistice. Ono što majci ponekad zadaje brige jest to da ne može u svakom trenutku znati gdje se nalazi njena svojina. Pa ne možeš uvijek točno znati gdje ti je svaka stvar! Gdje li je opet onaj moj zvrk? Kuda li sada jurca i je li sama ili s nekim? Erika, to živo srebro, ta njena neuhvatljiva životinjica, začas nestane iza ugla u potrazi za nekom psinom. No kći se svaki dan u sekundu točno pojavi ondje gdje joj je mjesto: kod kuće. Majku često obuzima nemir, jer svatko tko nešto posjeduje najprije nauči jednu stvar, i to na bolan način: povjerenje je dobro, ali kontrola je još bolja. Glavni je majčin problem što svoje vlasništvo pokušava vezati za jedno mjesto kako joj ne bi pobjeglo.”