“U meni postoji mjestogdje živim posve sama;tu obnavljam svoja proljećakoja nikad ne presahnu”

“Postoji jezik, mislim da se zove Meskalero, u kojem se glagoli nikad ne menjaju po vremenima. U tom jeziku ne postoji ni proslo ni buduce vreme. Razmisljam... ako bismo naucili taj jezik, mogli bismo da zivimo duze...”

“Pravda, u stvari, i ne treba da nas previše zanima. Pravda nije ljudska stvar. Postoji pravda slijepih i krutih zakona, a osim nje možda i neka viša pravda, ali tu ja ne razumijem. Uvijek mi se činilo da na ovom svijetu živim izvan pravde. Pravda me se ne tiče. Pravda je nešto izvan mene i iznad mene. Kako god se uzme, nešto neljudsko. Nikad neću surađivati s tom odvratnom silom.”

“Postoji jedan jezik, kaže M-L, mislim da se zove MESKALERO, u kojem se glagoli nikad ne menjaju po vremenima. U tom jeziku ne postoji ni prošlo ni buduće vreme. Pa? rekao sam. Shvataš, ako bi smo naučili taj jezik, mogli bismo da živimo duže. . .”

“Nikad se u kamen ili papir ne uspije utisnuti koliko u živo ljudsko srce”

“Ako ne govorim istine koje znam i ako ne živim u skladu sa istinama koje znam, ja ne mogu biti sretan.”