“Mozda trazim srecu negdje daleko.Ona je poput naocala.Ne vidim ih, a sjede mi na nosu. Tako blizu!”

“Nemoj ljubav stavljati na vagu.Ne odmjeravaj kako daleko i koliko dugo.Odvagnuta i odmjerena ljubav nije nikakva ljubav,nego računica. Pusti neka ljubav bude spontana, bez proračuna,izvorna i prava, i preplavit će te radost, bit će ti toplo oko srca,postat ćeš tako sretan da bi mogao plesati i pjevati.Spontana ljubav je nešto divno.Prenosi te u sedmo nebo.Ona je čudo.”

“Znaš kako su ljudi maleni, koliko siromašni, kako osamljeni, koliko osjetljivi, ranjivi i krhki. Znaš da ima suza i nitko ih ne može otrti. Znaš da ima veće žalosti od one u srcu koje nitko ne shvaća. Znaš: život je za neke ljude nepodnošljiva muka.Budi blag! Učini sve što god možeš da razumiješ ljude, da im pomogneš. Uđi u njihovo trpljenje, u njihovu napuštenost. Spusti se s brežuljka svoje samodostatnosti u dolinu gdje su ljudi sami i trpe, k ljudima koji nemaju ni zaštite ni sigurnosti. Ne budi krut, čak ni u prosudbi.”

“Oh. THere goes another one. Just like Achilles.”

“Bolje je i nemati oči nego ih imati tako zle!”

“Tuga je vrlo neobičan osjećaj, tako smo bespomoćni kad se s njome suočimo. To je nešto poput prozora koji se otvara po vlastitoj volji. Soba se hladi, a mi možemo samo bespomoćno drhtati.”

“Osvojila mi je srce poput nemilosrdnoga vojskovođe i sad sam rob misli i osjećaja kojima ne mogu vladati.Misli mi lutaju u pravcima koje ne odabirem sam i obuzimaju me napadi tjeskobe kojima ne znam izvor.Umirem od želje da je vidim,da razgovaram s njom,da je pogledam u oči...”