“Kada sam ga upitao kada ću umrijeti, on je odgovorio da ću vjerojatno biti prilično zdrav sljedećih tri do šest mjeseci. To me podsjetilo na moje posjete Disneylandu. Kada biste njihove zaposlenike upitali kada se park zatvara oni bi obično odgovorili da je park otvoren do osam navečer.”

Randy Pausch

Randy Pausch - “Kada sam ga upitao kada ću umrijeti, on...” 1

Similar quotes

“I onda kada sam mislio da je pravo vreme da odem, da zaboravim, i kada sam verovao da mi je svejedno, ona bi banula niotkud i sve bi počelo ponovno... Ne znam zašto me taj pogled toliko očaravao, a da budem iskren, nisam se preterano ni otimao kada je bila u mojoj blizini. Sa srcem ne možeš kako želiš...”

Đorđe Balašević
Read more

“Kada je konobarica donijela jelo, čestitao sam joj na trudnoći. - Mora da ste presretni - rekao sam.- Ne baš - odgovorila je. - Bila je to slučajnost. Kada je otišla, ostao sam pogođen njezinom iskrenošću. Ta usputna primjedba podsjetila me na brojne slučajnosti koje igraju ulogu u našem dolasku u život... i našem putovanju ka smrti. Tu je žena koja je slučajno zanijela dijete, ali će ga zasigurno voljeti. Ja ću pak, slučajnošću zvanom rak, ostaviti troje djece koja će odrastati bez moje ljubavi.”

Randy Pausch
Read more

“Boj se ovna, boj se govna, a kada ću živjeti?”

Meša Selimović
Read more

“Kada me konačno pustio, prišao mi je jedan od pomoćnih trenera pokušavajući me utješiti. - Graham te je prilično izgnjavio, je li? — rekao je.Jedva sam izustio »da«.— To je dobar znak — naglasio je on. — Kad nešto zezneš, a nitko ti ništa ne kaže, to znači da su od tebe odustali.Tu lekciju sam zapamtio za čitav život. Kada si svjestan da činiš nešto loše, a nitko se više ne trudi da te opomene, stvari ne stoje kako valja. Ako ih i ne želiš slušati, tvoji kritičari su najčešće oni koji ti žele reći da te još uvijek vole, da se brinu za tebe i da žele tvoj napredak.”

Randy Pausch
Read more

“Stavio sam masku preko lica, mislio sam da ću tako lakše zaspati. Međutim, prevario sam se: nikako se nisam mogao navići na ono što sam vidio kroz nju. Činilo mi se kao da nisam u autobusu, da lebdim na nekakvom pijanom brodu, da je sve oko nas tiješnje i mračnije, a oni grabovi i panjevi vani još sablasniji. Kao da svijet, kada navučemo masku preko lica, postaje nekako drugačiji, uži, manji, ili tako nekako.”

Josip Mlakić
Read more