“Djevojka?Tempirana bomba.Prema onome što sam vidio u njezinom školskom dosjeu,obitelj je,siguran sam,utjecala na njezinu podsvijest.Nije željela saznati kako je nešto napravljeno,nego zašto.To može biti nezgodno.Upitaš li za veći broj stvari zašto,na kraju ćeš-ustraješ li-biti zaista nesretan.”

“Oborio sam pogled. Nikad čovjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo što je prošlo. Ali zašto se budi kad mi je najmanje potrebno? Nije ona važna, ta daleka, sjećanje na nju zamjenjuje skrivenu misao da je sve moglo biti drukčije, pa i ovo što me boli. Odlazi, sjenko, ništa nije moglo biti drukčije, i našlo bi se nešto drugo da boli. Ne može biti drukčije pa da bude bolje u ljudskom životu.”

“Pitao sam roditelje što mi je činiti.- Podrži je — rekla je mama. — Ako je voliš, pruži joj podršku.Tako sam i učinio. Taj sam tjedan proveo na predavanjima, boraveći u uredu koji se nalazio u hodniku gdje je i ona radila. Nekoliko puta sam se zaustavio tek da vidim je li sve u redu. - Želim samo vidjeti kako si - govorio sam. - Ako mogu bilo što učiniti, samo reci.Nakon nekoliko dana, ona me nazvala: — Čuj, Randy, sjedim ovdje, osjećam kako mi nedostaješ i želim da si tu kraj mene. To nešto znači, što misliš?Konačno je shvatila. Ipak je bila zaljubljena.Moji roditelji su još jednom bili u pravu. Ljubav jest pobijedila. Na kraju tjedna Jai se preselila u Pittsburgh.Zidovi od opeka postoje s razlogom. Oni nam daju priliku shvatiti koliko žarko nešto želimo.”

“Znati kako je biti sam u mraku, u mracnoj sobi. A samo jedan mali prozorcic je tamo, tamo na onom zidu. Gde i onu jarku zutu svetlost presecaju niti metalne, koje nisu bas slabasnog karaktera.Eh. Pa nije svako te srece da okusi tugu.”

“„Dok sam razgovarala s gospodinom Wrightom, ponovno sam imala povez preko očiju u minskome polju. Tvoja smrt nikada neće biti razoružana na sjećanje, ali naučila sam u nekim danima, dobrim danima, kako je zaobići.Ali ne danas.”

“Zašto mi je taj govor bio toliko važan? Jesam li time želio pokazati sebi i drugima da sam još i te kako živ? Da još uvijek imam snagu za nastup? Je li to možda želja nekoga tko voli javnu pozornost da odigra posljednju predstavu? Odgovori su bili potvrdni. — Ranjeni lav želi doznati može li još uvijek rikati - rekao sam Ja. - Radi se o dostojanstvu i samopoštovanju, a to nije isto što i taština.”