“„Biljke su bile previše prolazne i kratkotrajne. Ja sam više voljela skupljati porculanske ukrase, čvrste pouzdane beživotne predmete koji se slijedećeg dana ne bi promijenili ni uvenuli.”

“Ljudima najviše paše crno-bijela slika svijeta, i ne žele vidjeti spektar sivih boja..''''Spektar sivih boja?'' prekinuo sam ga. ''Ja vidim spektar duginih boja.''''Ne. Ne još. Zasad je spektar sivih. Nadam se da će jednog dana biti spektar duginih boja. Dok ljudi ne shvate oko kakvih se gluposti mrze, nema tu nikakvih boja. Pogledaj samo ove Židove i Muslimane koji se kolju već pola stoljeća. Uopće ne vide koliko su zapravo slični. Npr. i jedni i drugi se obrezuju, ni jedni ni drugi ne jedu svinjetinu ... Vidiš, nikad ne ratuju oni koji se razlikuju jako. Samo se male razlike ne podnose.”

“Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je da ne postoji, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se merio onim što više ne postoji. Ovako se mešaju utvare i život, pa nema ni čistog sećanja, ni čistog života.”

“Svi su ratovi sveti - rece - za one koji se u njima bore. Kad ljudi koji pokrecu ratove ne bi od njih napravili svetinje ko bi bio toliko lud da se tuce? Ali ma kakve bile krilatice koje besjednici dobacuju ludacima koji se tuku, ma kako plemenite svrhe oni pripisivali ratovima, rat uvijek ima samo jedan razlog. A taj razlog je novac. Svi ratovi su stvarno bili tuce oko novca. Ali je malo ljudi koji to shvataju. Njihove usi su tako pune trestanja truba, dobosa i lijepih rijeci besjednika, koji se uostalom ne micu iz kuca.”

“Ja kažem sebi: Još večeras budi hrabar, ne drhti i ne boj se više nego što treba, a već sutra možda neće nam trebati ni hrabrosti ni utehe.”

“Trebam ti toliko toga ispričati,a poteškoća se krije u tome što mi ponestaje vremena,ponestaje mi prostora,ova se knjižica sve više ispunjava,jednostavno i ne bi mogao imati dovoljno stranica,jutros sam još jednom,posljednji put,pogledom obuhvatio stan i posvuda su se vidjele samo pisane riječi ,ispunjavale su zidove i ogledala,ja sam već bio smotao i sagove da mogu pisati po podovima,pisao sam i po prozorima i po bocama vina koje smo dobili,ali ih nikada nismo pili,samo nosim kratke rukave,čak i kad je hladno,jer su mi i ruke također knjige.Ali previše je stvari koje treba izraziti.Žao mi je.”