“Plaši me smrt u predvečerje, smrt u jesen, smrt iza kosih zavjesa kiše.”

“Smrt svoju u glavi nosim ja putnik bez prtljaga i lica.”

“Smrt je preseljenje iz kuće u kuću. To nije nestanak već drugo rođenje. Kao što prsne ljuska jajeta kad se pile potpuno razvije, tako dođe vrijeme da se rastave duša i tijelo. Smrt je nužnost u neizbježnosti prelaska u drugi svijet, u kome čovjek dostiže svoj puni uspon.”

“-Ustani i hodaj -naređivala je Gala. –Još ni u čemu nisi uspeo. Moraš da pričekaš smrt!”

“Kako se ono zovete? SMRT. (...)- Ne mogu tvrditi da sam čuo za tu tvrtku - rekao je Lezek. - A gdje vam je sjedište? OD NAJVEĆIH MORSKIH DUBINA, DO VISINA U KOJE SE SAMO ORAO MOŽE UZDIĆI, rekla je Smrt.- To je zbilja široko područje rada...”

“Nije skrivala bilo kakve uznemirujuće tajne; što god se moglo ljudski ubiti, ona bi ubila. Mogla je tako beskrajno poživjeti, jednako kao i mjesec, kao bilo koja mrtva planeta koja zrači hipnotičkim sjajem, diže plimu strasti, nagoni svijet u ludilo, svojim magnetskim, metalnim zracima oduzima boju svim zemaljskim stvarima. Sijući vlastitu smrt, prenosi na svakoga paklensku groznicu. U odvratnoj mirnoći svog sna obnovila je vlastitu magnetsku smrt u dodiru s hladnom magmom pustih planetarnih svjetova.”