“Ljudi vole sve svoje, pa i svoje slabosti. I svoju ranjavost, i svoju zlu sreću, i svoje prokletstvo: i u tome leži jedan dio nas. I to naš najprisniji, naš najkrvaviji dio. Kako bismo ga dakle ne mogli voljeti?”
“Plaši me smrt u predvečerje, smrt u jesen, smrt iza kosih zavjesa kiše.”
“Vedar sunčan dan,kora hleba i mir u duši - i ja ne mogu da smislim veće i stvarnije sreće.”
“Kad su svi mostovi bili spaljeni, pitao sam se: što si time postigao? Usamio si se, ogolio do kosti, stvorio oko sebe pojas pustoši. Lišio si se svega, pa najzad i sebe sama - osakaćena i nepotpuna bez svega onoga što te integrira i objašnjava. Drugi imaju bar svoje lance, ti nemaš ni to.”
“Volja je stvar jakih, želja stvar slabih.”
“Uvijek sam mislila da je ludilo mračan, ogorčen osjećaj, ali zapravo je osvježavajući i slastan ako pustiš da te preplavi.”