“Kožarić predstavlja onaj minimalni maksimum koji je dobrodošao kreativcu i umjetnosti kao izrazu pojedinačne duše. Ako bi sasvim mladi čovjek kreativac ili ne stajao naizmjenično pred djelima kipara Ivana Meštrovića i kipara Ivana Kožarića onda mu prvi može sasvim izvjesno stvoriti kočeće poštovanje strahopoštovanje metastaze poštovanja koje vodi u blokadu bolest zvanu Drugi. Onako drugi je veći bolji on može ja to ne mogu i tome slično. Kožarić će jamačno uz osjećaje poštovanja biti etapa i vitalistička pouka a sve na nečijem putu k autentičnom sebi lišenom straha zbog posvemašnje cirkulacije svjetla i funkcionalne praznine. Tu nazirem bit Kože.”

“Pomalo se zatvorio krug što ga je opisao tekst i navodno ja Vlado Martek. Neprilagođeni nisu jedini dobri pravi ali za njih se može navijati kao za neki klub favorizirajući možda iz znanja o pravoj "čuki" umjetnosti.”

“Nekonvencionalan nastup izlaskom i prezentiranjem radova na ulici ili trgu proizlazi iz htijenja za novom kod nas neuobičajenom neklasičnom komunikacijom između stvaratelja djela i ljudi koji kao publika i konzumenti primaju djelo na ogled .”

“A, B, C, Č, Ć, D, Đ, DŽ, E, F, G, H, I, J, K,L, M, Ne ponašam se za pjesmu, NJ, O, P, R, S, Š, T, U, V, Z, ŽDa li da napišem pjesmu ili ne?”

“Vlasta je tip emocionalno angažirane umjetnice i njezina energija kad je prepoznata iskupljuje. Radi se o viziji romantičnosti u ukupnim odnosima među spolovima kojima ona ističe relacije individuuma prema Drugom u sebi raspon: kurva-svetica domaćica-umjetnica itd. .”

“Sad sam shvatio: to je prijateljstvo, ljubav prema drugome. Sve drugo može da prevari to ne može. Sve drugo može da izmakne i ostavi nas puste, to ne može, jer zavisi od nas. Ne mogu da mu kažem: budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem, biću ti prijatelj.Ali, bilo ovako ili onako, u njegovo prijateljstvo nisam mogao sumnjati. Zavolio sam ga, znam po tome što mi je postao potreban, što nisam zamjerio ničemu ma šta da je rekao ili učinio, i što mi je sve njegovo postalo važno.Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razloge.Pa ipak to činim, makar samo zato da još jednom pomenem čovjeka koji je unio toliko radosti u moj život. Pitao sam ga jednom, kako to da je baš meni poklonio svoje prijateljstvo. Prijateljstvo se ne bira, ono biva ko zna zbog čega kao ljubav. A ništa ja nisam poklonio tebi već sebi.”

“Zdepasto i grbavo deblo drveta nikada ne bi povjerovalo da može postati statua, zadivljujuće umjetničko djelo, i nikada se ne bi podložilo dlijetu kipara, koji svojim genijem proniče što sve može načiniti od tog debla”