“Tiho, o tiho govori mi jesen;Šuštanjem lišća i šapatom kiše.Al zima srcu govori još tiše.I kada sniježi, a spušta se tama,U pahuljama tišina je sama.”

“Majka se čudi što muškarac namjerava otići tek nakon svađe. Uopće je ne zanima o čemu razgovaraju, govori sama sebi. Zasad se još nitko ne žali. Uto je obraz gospode Erike pogodila i druga pljuska. Nimalo ugodan dodir kože o kožu. Erika tiho cvili da ne probudi susjede. Majka počinje pažljivije osluškivati i razabire da iza vrata sobe taj muškarac njenu kćer degradira u neku vrstu vreće za boksa - nje. Majka ga ljutito upozorava da oštećuje tuđe vlasništvo, naime njeno!”

“Čovjekovo pravo biće pokazuje se u tri slučaja. Kad je posrijedi novac, kad govori u srdžbi i kad je pijan.”

“Polagano, tiho, prilazio je k njoj, kleknuo i položio glavu u njezino krilo kao žeđom obnemogli pred vrčem bistre vode...”

“Najmanje se govori kad te se najviše tiče.”

“Ona je bila posjednički nastrojena... i to zbog njega.To prekrasno, ludo stvorenje — ili slijepo i gluho stvorenje, štogod bila — hladnokrvno je to izjavilo kao da govori: »Dodaj mi solenku«, bez imalo svijesti da se Zemljina os upravo snažno nagnula.”