“Kako možete znati što će značiti taj dodir jedne osobe s drugom u sudbini dodirnute osobe? Jer, tu je cijeli život i nebrojeno mnoštvo njegovih ogranaka skrivenih od naših pogleda.”

“Akomožete uživati u onome što već sada radite, umjesto da čekate da senešto promijeni kako biste mogli početi uživati u radu, mnogo je većavjerojatnost da će vam se život početi širiti i mijenjati nabolje.Ne tražite od uma dopuštenje da uživate u onome što radite. Dobitćete samo mnoštvo razloga zbog kojih u tome ne možete uživati. »Nesada«, reći će um. »Zar ne vidiš da sam zauzet? Nemam vremena.Možda bih sutra mogao početi uživati.« No, ako ne počnete uživati uonome što sada radite, »sutra« nikada ne stiže.”

“Ništa ne može promijeniti tu nepromjenljivu razliku: mladost/starost. Jednako kao što se to ne može u notaciji djela već pokojnih majstora. Tako je kako je. U notni je sustav Erika upregnuta od najranijeg djetinjstva. Pet crnih crta određuje njen život otkako zna za sebe. Ne smije misliti ni na što drugo osim na tih pet crnih crta. Taj raster, i njena majka s njim, ispleo je oko nje tako nepoderivu mrežu propisa, uredaba i preciznih naredbi da se osjeća kao smotana šunka što čvrsto stisnuta u mrežici visi u mesnici. To joj daje sigurnost, a sigurnost stvara strah od nepoznatog. Erika se boji da će sve ostati tako kako je, ali i da bi se jednog dana nešto moglo promijeniti.”

“I ne volim princip "pamti - pa vrati", to bi mi ukaljalo obraz. Nema lepše pobede od pogleda u nečije oči bez grižnje savesti, i znati da će tu osobu vlastito srce od srama izdati.”

“„Dva su načina na koja gledamo lice druge osobe. Jedan je da gledamo oči kao dio lica. A drugi, gledamo u oči i to je to, kao da su one lice. Takvih se stvari čovjek jednostavno preplaši. Jer oči su život u malome.”

“Znaš zanimljivo je da djeca uče mnogo više i mnogo brže od odraslih. Znaš li zašto je tako? Zato jer su otvorenog uma. Zato jer žele znati i žele naučiti. Odrasli misle da sve znaju. Odrastu i lako zaborave da umjesto da otvore um i razviju ga, oni odluče u što će vjerovati, a u što ne. Ne možeš donijeti odluku o takvim stvarima - ili vjeruješ ili ne. Oni su cinični, gube vjeru i žele znati samo one stvari koje će im pomagati iz dana u dan. Ne zanimaju ih male stvari. Ali, male stvari čine život.”