“Može li netko ukrasti sreću? Ili je i to još jedan unutarnji, paklenski ljudski trik?”
“Pričala si mu o meni?" Isprva Liesel nije mogla govoriti. Možda zbog iznenadne rogobatnosti ljubavi koju je osjetila prema njemu. Ili ga je oduvijek voljela? Vjerojatno. Iako nije bila u stanju govoriti, željela je da je poljubi. Željela je da povuče njezinu ruku i privuče je k sebi. Nije važno gdje. U usta, u vrat, u obraz. Koža joj je bila prazna, u iščekivanju.”
“Ljudi nemaju srce poput mojeg. Ljudsko srce je pravac, moje je kružnica,a imam i beskrajnu sposobnost da budem u pravo vrijeme na pravome mjestu.Slobodno tome, uvijek zatičem ljude u najboljen i najgorem izdanju. Vidim njihovu ružnoću i njihovu ljepotu, i pitam se kako ista stvar možebiti i jedno i drugo. Pa ipak, na jednome im zavidim.Ljudi su, ako ništa drugo, dovoljno razumni da umru.”
“I have hated words and I have loved them, and I hope I have made them right.”
“I had to decide what I was going to do, and what I was going to be.I was standing there, waiting for someone to do something , till I realised the person I was waiting for was myself.”
“He was into the skating culture now and I was into, well, I'm not sure what I was into. I was into roaming around on my own, and I enjoyed it.”
“I stood there and stared, into the sky and at the city around me. I stood, hands at my side, and I saw what had happened to me and who I was and the way things would always be for me. Truth. There was no more wishing, or wondering. I knew who I was, and what I would always do. I believed it, as my teeth touched and my eyes were overrun.”